Čežnja
Tog je popodneva nebo bilo oblačno. Kao da se nadvilo nad grad poput velikog poklopca ispod kojeg je vladala poprilična sparina. Ljeto je ionako već zakucalo na vrata. Oko četiri sata Anamarija je izašla iz ureda na poluprazno Korzo. Na današnji dan prije deset godina bilo je jednako toplo. I sunčano. Još uvijek može osjetiti dugačku zelenu haljinu cvjetnog uzorka koja se lijepi za njezine noge u svilenim najlonskim čarapama. Vjenčanje je bilo intimno, samo kumovi i roditelji. Svi su joj govorili da je predivna. Ona je samo bila neopisivo sretna. Nakon obreda, kada je skinula svoje čipkaste rukavice, a Marin stavio prsten na njezinu ruku i poljubio je, imala je osjećaj da je za sobom ostavila sve brige. Zrinka, njezina kuma, jedva je dočekala trenutak da vani zapali cigaretu. Kako nije imala kome, svoj vjenčani buket uručila je Marinovoj mami, već drugi put sretno razvedenoj. Večerali su u malom restoranu na obroncima Učke. Nakon svega, konačno, pred njom je bio život s čovjekom kojeg ...